Nitko ne oplakuje zle

Više od milijardu dolara zarade na prodaji ulaznica za predstavu koja se na Broadwayu kontinuirano prikazuje još od 2003. donijelo je popularnost raskošnom filmskom mjuziklu Zlica i osiguralo mu brojne gledatelje u iščekivanju. I brodvejski i filmski mjuzikl temelje se na romanu Gregorya Maguirea iz 1995. godine, koji ga piše inspiriran književnim klasikom L. Franka Bauma Čarobnjak iz Oza (The Wonderful Wizard of Oz), prisjećajući se djetinjstva dok je sa svojom braćom i sestrama oponašao likove iz istoimenog filma iz 1939.

Pozadinska priča Zlice (u originalu Wi­cked: Part I), filmskim je rječnikom pre­quel ili prednastavak Čarobnjaka iz Oza. Vrijeme radnje su rane godine vještice Zlice, a tema je odnos dviju mladih budućih vještica: izopćenice Elphabe zelene kože (Cynthia Erivo), čije ime je fonetska kovanica inicijala L. Franka Bauma, koja će postati Zla vještica Zapada; i tašte plavojke Galinde (Ariana Grande), koja će procvasti u Glindu, Dobru vješticu od Sjevera.

Film izvrsno sukobljava svjetlo i tamu / Izvor Editus

Pored oprečnih osobnosti dvaju vještica, kolorit filma također predstavlja suprotnosti klorofil-zelene Elphabine kože i lizalica-ružičastih tonova Galindine garderobe. Obilje rekvizita i vizualnih elemenata te pomno osmišljena kompjuterska grafika kojom se nadopunjavala stvarna scenografija, s početka popunjavaju ubrzani, maksimalizirani tempo koji Chu zadaje, ne ostavljajući mnogo prostora za divljenje epskoj raskoši slike i zvuka. Izvrsna je scenografija Nathana Crowleya, snimateljica Alice Brooks odlično je zabilježila svu čaroliju, a supervizor specijalnih efekata je Paul Corbould.

U drugoj trećini filma tempo se smiruje, kada se Elphaba i Galinda zbližavaju kao cimerice na Sveučilištu Shitz (neodoljivo podsjeća na Hogwarts), pa njihovo početno neprijateljstvo polako prerasta u klasično žensko sestrinstvo s koledža. Napredovanjem radnje, film postaje skladniji, čemu pridonose izvrsne izvedbe obiju protagonistica i postepeno poniranje narativa u psihološku dubinu.

Jednom kad naučiš ovladati svojim
emocijama, nebo je granica.

Madame Morrible

Odbačena i izrugivana, ozbiljna melankoličarka, Elphaba se od djetinjstva bori sa svojom različitošću i izoliranošću te „glavnom“ funkcijom svog postojanja koja je, prema njezinom razočaranom ocu, briga o sestri Nessarose (Marissa Bode) u kolicima. Okrivljujući sebe zbog sestrine nevolje, spočetka je oprezna, snažnog obrambenog mehanizma i suzdržana. Prijateljstvo s Galindom, ali i upoznavanje mladog, samodopadnog prpošnika, princa Fiyera (Jonathan Bailey), suočava je sa svime i tako počinje njezina promjena.

Galinda se u počast upravo otpuštenom profesoru povijesti, dr. Dillamondu (koji je koza i ne može točno izgovoriti njezino ime; glas mu daje Peter Dinklage) kojem se izrugivala, sama preimenovala u Glindu. Odlično održavajući klišej glupe plavuše koja iskušava živce, ostaje vjerna svojoj ispraznosti. Samo na Elphabin nagovor, Madame Morrible (Michelle Yeoh) prima je na kolegij magije. Ariana Grande izvrsnim scenskim pokretima izvlači komičnost iz Glindinog pretjeranog samopoštovanja, njezino lupkanje petom i dramatično zabacivanje kose skladno su izvedeni pokreti stereotipnog lika razmažene miljenice kakav znamo iz američkih priča.

Dramska napetost između Cynthije Erivo i Ariane Grande od samoga je početka izvrsna. Njihova kemija u slici postaje uvjerljivija kako šaljivost i lepršavost ustupaju mjesto zahtjevnijim temama, a priča se produbljuje u priču o međusobnom poštovanju i ženskom prijateljstvu. Dorothy je imala Strašilo, Limenog čovjeka i Strašljivog lava; Elphaba i Glinda imaju jedna drugu. Izvrsno je provedena ta psihološka promjena karaktera kroz prijateljstvo, kroz jačanje svake individue s premisom da prijateljstvo opstaje, neovisno o ishodima i težini puta.

Obje protagonistice inzistirale su na izvođenju pjesama uživo, na što je i redatelj vidjevši njihov entuzijazam, ispočetka nevoljko, no kasnije oduševljen njihovim profesionalizmom, pristao. Među epskim scenama plesa ističe se vrtoglava, kreativno složena plesna sekvenca u knjižnici fakulteta, na velikom kotaču na kojem su posložene knjige te vizualno impresivan Smaragdni grad do kojeg vozi smaragdni vlak, u kojem živi Čarobnjak (Jeff Goldblum). Koreograf je Christopher Scott, a autorica muzičke knjige i koscenaristica je Winnie Holzman.

Najbolji način da okupite ljude
jest da im date stvarno dobrog neprijatelja.

Čarobnjak iz Oza

Prilično dug sa svojih 160 minuta, raskošan filmski prvi dio popularnog brodvejskog mjuzikla (nastavak koji će pokriti radnju iz drugog čina najavljen je za 2025. godinu) objedinjuje američke mitove o dobru i zlu, čežnji za preobrazbom, maltretiranju, korumpiranim vođama i stigmatizaciji različitosti. Za zlu vješticu se ispostavlja da i nije toliko zla, a dobra vještica preispituje motive svoje dobrote.

Naslov teksta referira se na više puta ponovljen song No One Mourns The Wicked s originalnog soundtracka, čiji je autor trostruki oskarovac Steven Schwartz. Spočetka obećavajući balone ružičastog i zelenog eskapizma kroz ples, u svojim višeslojnim porukama ovaj filmski muzički fantastični ep izvrsno sukobljava svjetlo i tamu, na koncu iznoseći pozitivne, afirmativne poruke.